četvrtak, 29. rujna 2016.

Hodati gola!

Vjerujem da će mnogi zapest za naslov, al morat ću vas razočarat, uopće nema golotinje u ovom članku...
Zapravo, kako uzmete...

Zadnjih par mjeseci mi je bilo zanimljivo, mogli ste vidit i u prošlom članku, ali zadnjih par dana/tjedana bilo je van svih granica.
Javnost me razgolitila! Kao da ovo moje nije bilo dovoljno. Došla sam do svoje granice, maksimuma kojeg mogu izdržat. Došlo mi je da puknem i da si odem po uputnicu za psihijatriju da odem i ja malo među normalne.

Di god sam ošla imala sam feeling da ljudi previše znaju i previše pitaju. I stvarno je tako bilo.
Neki ni dan danas nisu prerasli neke glupe fore kad smo bili klinci. Ne vjerujem ni da ikad hoće.
Ali sve je to normala danas. Iskreno,navikla sam da mi se stalno netko miješa u moj život. Isto tako vjerujem da nisam jedina.

Ovih sam dana saznala mnogo toga o sebi, mogla bih reći da sam sad na nekoj prekretnici. Stati i bivati ili krenuti drugim putem. ?!??!?!?
Još uvijek se njećkam, a da ne pričam o tom kako rijeke alkohola i mnogočeg drugog kumuju u svemu ovome.
Kad smo već kod tog dragog prijatelja svih nas ljudi - moram vam reć da sam već navikla na one "lokalne" pijance, a stvarno to ne volim. Ispalo je da su svi u mom društvu takvi. Ne poznam nikog, a da ne pije. Poznam čak i one koji se na veliko skrivaju od drugih i loču. Oni ne piju, oni LOČU!

Uvijek se ima za napit se, bar popit koju pivicu ili Jack. OOOO Jack, come back, Jack!

Nego, vratimo se na mene. U velikoj sam dilemi. Navrle su stvari i situacije u kojima trebam biti i više nego oprezna, a ne da mi se! Lijena sam! Stala sam malo sa svojim snovima i željama i vrijeme mi je da se vratim na pravi put. Onaj kojeg ću si ja sama ucrtavat na kartu blaga. Vrijeme je da se maknem od stvari koje me sputavaju.

Jedino sam sigurna da Jacky ostaje tu. HMMM  nekako se se vrti oko tog Jacka.

Razgolitili su me - DA! Skužili su me, prokužili!Uvijek sam bila svoja i to je rijetko tko shvaćao. Nešto se promijenilo! Nisam se valjda stopila s okolinom?
Postala sam suviše osjećajna i puna razumijevanja. I pitam se zašto?! Što je meni to trebalo?
Ali opet osjećam se kao dio neke cjeline i ne paše mi. - Uvijek sam voljela bit svoja.

Moj maksimum? Uhhh u zadnje vrijeme toleriram previše sr*nja, nakupilo mi se svega. Prelazim preko nekih stvari preko kojih ne bih trebala, mislim previše na druge i sve u svemu se svodi na to da JA VIŠE NISAM JA!

Kriza srednjih godina... i to preuranjena definitivno!!
Razmišljam si o putu, vlakom, i to Transsibirskom željeznicom pa da me nema mjesecima. Samo kabina, ja i moj dnevnik...
Mislim da bi to bio jedan idealan odmor za moju dušu.

Zašto? Hodati gola, iliti u mom prenesenom značaju, živjeti kao da nema razlike među ikim je ono što si stvarno ne želim.
Žao mi je, al ne dam se......

Nemojte se izgubiti u masi!






ponedjeljak, 12. rujna 2016.

Ponovo u igri!







Da, tako je...prošlo je dugo od kad sam zadnji put sjela za tipkovnicu...

Eto....ljeto je pri kraju, vrijeme je za dijeljenje doživljaja...
Shvatili ste već da je moj pogled na svijet sasvim različit od vaših. Nisam jedna od boring housewifes ili onih fakultetlija ili 7-3 workera, ja sam avanturist i entuzijasta i jednostavno volim uživati u ljetu i bilo čem drugom. 

Ovo ljeto odlučila sam provest "doma". Nikakve duge i daleke relacije nisu mi bile na pameti. Da, desilo se da sam to požalila, ali i ovdje se da iskoristiti ljeto kao i na Tenerifima hahha...

Radno ljeto, prevruće, presušno... Ponekad sam se zaželjela pretvoriti u kocku leda. Gluposti poput Čiča, KPD-a, Jaruna i bazena dizale su mi želudac čim bih pomislila na njih.
Izletići na Krku, Mrežnicu i moreno bili su pravo malo osvježenje za + 35 u hladu.

Svi znate da za pravo ljeto treba i prava ekipa.. probrana koju čine većinom samo oni koji su luđi od vas - ne morate vi uvijek biti glavna luda na balu! A i svi znate da u gradu atmosfera zna bit poprilično mrtva osim kad je vikend u pitanju. Pa, kod mene tog nije bilo. Ovo ljeto bilo je odlično! Družila sam se s manekenkama i fudbalerima, obišla par luksuznijih mjestašca, kupala se u našem predivnom moru, jela i VIŠE nego vrhunsku hranu, složila dvije svirke, opet se malo kupala, družila s predivnim ljudima i naravno još se malo kupala.

Nažalost, moram reč da sam većinom pijančevala (prošla sam na Karlovačko), znam loše zvuči, al je istina. Ko i većina svih ostalih, možda čak i malo više hahah.. Ali, ja ne znam što je mamurluk pa mi je bilo IT.
Ko i uvijek, našlo se tu par budala koje nikad nemaju mira. Koje se uvijek moraju miješat u tuđi život i znat sve. Takvih mi je već na vrh glave, pa ak vas odjebem na ulici, to vam je zbog tog! Nego, s obzirom na sve, ljeto je bilo zakon!
Najviše od sveg dojmile su me se svirke mog dragog Kabriolet Karavana, koji je kao i obično rasturooo! Željela sam probudit malo Goricu, daleko odskočit od cajki koje pile žile i živce i uživit se u stari, poznati punk koji se nikad neće promijenit.
Ja znam da je meni bilo odlično. Kao i bilo kom drugom ko je došo. A i Majsecu koji uvijek rastura kad uzme majk.
Žao mi je kaj je Gorica toliko ograničena, što se tiče bilo kakvog mjesta za provod, a pogotovo mentaliteta ljudi, jer com`on, ako vam nešto nije poznato, ne znači da je loše...al neka...

Potrudila sam se i dva vikenda za redom razveselila ekipu koja je došla, a najviše sebe.
Vjerujte, gušt je biti drugačiji, a ne stopiti se s okolinom. Uživala sam u svakom trenutku, jer sam bila JA i jer sam se potrudila. Prvenstveno sam mislila na sebe i nisam se dala prilagoditi ikom drugom. To je zapravo ono što bi bilo tko trebao raditi za sebe.

I tako...ljeto je bilo jedinstveno, zapravo, još uvijek je...

Uživam u toplini, sa pivom i svojim društvom koji nisu ni isti ni drugačiji nego su svoji..a da ne pričam o hrani, jedem i jedem i jedem...mmmmmmmmmmm

Žao mi je pljugera koji nemaju lijepo ljeto nego šljakaju ko kreteni i ne znaju se zauzet za sebe. Koji se nacugaju eventualno jednom u ta tri mjeseca i to sa krivom ekipom pa im je žao kasnije. Nit su iskusili mora, svijeta, života...Ništa..

Neka ih je, rekla bi moja baba...

Vratila sam se u game, onaj stari "štih" koji mi je falio... Možda nisam imala vremena za raditi stvari koje volim, al eto sad imam vremena za to... Imam vremena učinit ovo ljeto još boljim jer ako neću sad...neću nikad! 

Da ne ispadnem djubre, bacit ću par fotkica, da se utopite u njima.....

Hvala lijepa i čitamo se opet....

















Ludnica u Splitu

Moja je Amerika prosvikala skroz. Toliko ludosti u jednoj grupi nisam nikad vidla. Road trip u Split dosao je iz vedra neba. Idemo. Ostajemo...