Hodati gola!

Vjerujem da će mnogi zapest za naslov, al morat ću vas razočarat, uopće nema golotinje u ovom članku...
Zapravo, kako uzmete...

Zadnjih par mjeseci mi je bilo zanimljivo, mogli ste vidit i u prošlom članku, ali zadnjih par dana/tjedana bilo je van svih granica.
Javnost me razgolitila! Kao da ovo moje nije bilo dovoljno. Došla sam do svoje granice, maksimuma kojeg mogu izdržat. Došlo mi je da puknem i da si odem po uputnicu za psihijatriju da odem i ja malo među normalne.

Di god sam ošla imala sam feeling da ljudi previše znaju i previše pitaju. I stvarno je tako bilo.
Neki ni dan danas nisu prerasli neke glupe fore kad smo bili klinci. Ne vjerujem ni da ikad hoće.
Ali sve je to normala danas. Iskreno,navikla sam da mi se stalno netko miješa u moj život. Isto tako vjerujem da nisam jedina.

Ovih sam dana saznala mnogo toga o sebi, mogla bih reći da sam sad na nekoj prekretnici. Stati i bivati ili krenuti drugim putem. ?!??!?!?
Još uvijek se njećkam, a da ne pričam o tom kako rijeke alkohola i mnogočeg drugog kumuju u svemu ovome.
Kad smo već kod tog dragog prijatelja svih nas ljudi - moram vam reć da sam već navikla na one "lokalne" pijance, a stvarno to ne volim. Ispalo je da su svi u mom društvu takvi. Ne poznam nikog, a da ne pije. Poznam čak i one koji se na veliko skrivaju od drugih i loču. Oni ne piju, oni LOČU!

Uvijek se ima za napit se, bar popit koju pivicu ili Jack. OOOO Jack, come back, Jack!

Nego, vratimo se na mene. U velikoj sam dilemi. Navrle su stvari i situacije u kojima trebam biti i više nego oprezna, a ne da mi se! Lijena sam! Stala sam malo sa svojim snovima i željama i vrijeme mi je da se vratim na pravi put. Onaj kojeg ću si ja sama ucrtavat na kartu blaga. Vrijeme je da se maknem od stvari koje me sputavaju.

Jedino sam sigurna da Jacky ostaje tu. HMMM  nekako se se vrti oko tog Jacka.

Razgolitili su me - DA! Skužili su me, prokužili!Uvijek sam bila svoja i to je rijetko tko shvaćao. Nešto se promijenilo! Nisam se valjda stopila s okolinom?
Postala sam suviše osjećajna i puna razumijevanja. I pitam se zašto?! Što je meni to trebalo?
Ali opet osjećam se kao dio neke cjeline i ne paše mi. - Uvijek sam voljela bit svoja.

Moj maksimum? Uhhh u zadnje vrijeme toleriram previše sr*nja, nakupilo mi se svega. Prelazim preko nekih stvari preko kojih ne bih trebala, mislim previše na druge i sve u svemu se svodi na to da JA VIŠE NISAM JA!

Kriza srednjih godina... i to preuranjena definitivno!!
Razmišljam si o putu, vlakom, i to Transsibirskom željeznicom pa da me nema mjesecima. Samo kabina, ja i moj dnevnik...
Mislim da bi to bio jedan idealan odmor za moju dušu.

Zašto? Hodati gola, iliti u mom prenesenom značaju, živjeti kao da nema razlike među ikim je ono što si stvarno ne želim.
Žao mi je, al ne dam se......

Nemojte se izgubiti u masi!