Put do Splita od Zadra traje samo sat i pol vremena, ali mi smo vec svi bili fino natovareni prije puta. Tko li vodi kolonu nego Jerry i ja u ko zna kojoj vec unamljenoj Fiestici. Par istih Fiestica na autoputu s Makarskim tablicama koji ludiraju i briju da su u 'meriki - to smo bili mi! Zao mi je!
Svi smo bili gladni kao vukovi. Jedva sam cekala da sjednem i stavim nes u usta. To Je Tako je meksicki, latino restoran i mogu rec da su dosta ljuti. Pola 'merike ima latino korjene il su latinosi na neki nacin i tesko je biti korak uz njih sa svom tom ljutinom. Brate, ljuti gulas, tacos tu i tamo je oke, al svaki dan, to je waaaaaay too much.
Nego, To Je Tako ce nam vjerojatno uvijek biti prva postaja u Splitu.
Burritosi, Nachosi, Tacosi, Boze sveti, sve sto je na meniju je vrhusko. Ocjena 5+!
Prije nego sto smo uspjeli sjest u To Je Tako, morali smo pricekat nekih 15 minuta do rezervacije. Sjeli smo si na trgu ispod zvonika. Ko bi reko da je sve to jedan veliki birc zapravo. Pive ovo ono, kad ono grupa od najmanje dvadesetak tinejdera vristi "down, down, down..." dok curka ispija koktel ko luda.. Ne, nije uspijela, al smo mi uspjeli, djelomicno, nauciti pjesmu i igru koju igraju. To nam je posluzilo kasnije.
Kad smo izlazili iz restorana, trg se pretvorio u podij koji smo definitivno okupirali i opcinili ekipu svoj latino potezima. Bili smo prejaki, znali smo da nam dobro ide.
Central club znan je kao najbolji tijekom sezone. To je bila nasa sljedeca postaja. I iako sam im rekla da normalna ekipa ne ide u klub prije 1:00 niko me nije shvatio ozbiljno. Fino smo se nahodali do tamo da bi shvatili da smo prvi pred klubom. Sjeli smo u birc preko puta i igrali tu australsku igru i to je moment koji je presudio vecini ekipe. Kad su napokon ustali, bili su smrvljeni.
Krenuli smo dalje, mozda bolje da nismo, jer ono sto se dogadalo ekipi i ono sto je ekipa radila nas je konstantno iznova sokiralo. Nastavak te price moram izbacit, jer je bolje da javnost ne zna kam je ovaj svijet otiso. Zavrsili smo u Centralu sto nas je kostalo 100kuna svakog. Za ono?!?! Definitivno nije vrijedno. Neki shity DJ, aj oke, polugole tete u kavezima, al opet, nije vrijedno te love. Izgubili smo pol ekipe, pa opet pol ekipe i kad smo se napokon svi nasli, krenuli smo prema apartmanu. I na tom smo putu opet izgubili nekog, sto smo shvatili tek kad smo se popeli na cetvrti kat. Golupcici su se naravno pozatvarali u sobe, drugi dio je panicno skako uokolo jer smo izgubili nekog, a treci je dio, u kojem sam naravno ja bila, odlucio partijat dalje.
Nakon tog decki su imali jos dvije ture trazenja meksikanca po Splitu. Dva sata kasnije kad smo svi vec bili u krevetu, cula sam nes cudno, otvorila vrata i nasla Meksikanca kak spava pred vratima. Pa super, bolje od tog ne moze - nasli smo ga.
Jutro nam bas nije bilo veselo, nastavili smo cugat nakon prvog srka kave. Opet prosetali pola grada jer smo bili gladni. A ne idemo nigdje neg u Papa's. 'merika je merika, bro!
Da se razumijemo, hrana je odlicna! Posluga je cool i kokteli su im strava. Predobro!
I ubiti to je to, radili smo jos dosta gluposti prije puta nazad, al ocito je bilo jebeno jer smo svi ostali istroseni.
Stali smo na Krki, uzivali u pogledu prema Skradinu valjda 12sekundi i osli na spavanje.
Zadar nas je doceko sa Suncem, vecera na zalasku bila je slag na torti jer smo se nakon tog opet vratili na spavanje. Dio je naravno zavrsio opijajuci se cijelu noc. Hvala, 'merika, comedy show i ja sam out!
Ona Zadarska groznica me ocito jos uvijek prati i svaki dan je sve gore i gore, il sve bolje.
Nema komentara:
Objavi komentar