Kakav usran Božić!?

Prije nekih mjesec dana kad su se počeli kititi gradovi, kad je advent tek starto, obećala sam si da ću se ove godine potruditi uživat u božićnom ozračju. 

Još kao klinka imala sam problema s Božićom. Nikad nisam istinski uživala u njemu, niti kolačima, darovima, zapravo ničem osim možda snijegu, kojeg evo, ni ove godine nema. Ma katastrofa!

Kod nas u familiji nikad baš zapravo nije bilo pravog Božića. Jedino od tog "pravog" bi moglo bit nošenje Božića u kuću svakog Badnjaka i možda odlaženje nas klinaca na polnoćku kaj bi završilo opijanjem u birtiji do fajrunta. Inače smo svaki na svojoj strani i nekako ni nemamo tu potrebu za nekim zbližavanjem za blagdane. 

Posjet baki kod koje je atmosfera uvijek ultra high s godinama mi je prestao biti tolika euforija kao kad sam bila klinka. Odnosi su se promijenili, teme su postale ozbiljnije, a i više nismo svi na okupu, uvijek fali netko. 

Pa evo, ove godine, iako sam si obećala da budem, nisam se nimalo potrudila uživat u atmosferi. Eto možda jedino moje divljenje lampicama u pubu kad sam već bila i vise nego pripita. Adventa nisam ni vidila osim u prolazu, a da ne spominjem da svoj onoj foodulishes atmosferi također nisam primirisala. 

Ovaj Božić, došao nam je kao šamar iza uha. Zapeklo je, zabolilo i definitivno će ostaviti posljedice. 

Znala sam da će kad tad doći vrijeme kad ću izgubiti nekog bliskog, al ozbiljno, sad? Mislim si WTF? Zar mora baš svaki bit ultra sjeban? Sve je krenulo OK, atmosfera je bila odlična, dogovori su pali, i taman kad sam uživala sa potencijalnim mlatiteljem bijelog mesa, saznam da mi je umrla baka.

Sretan ti fucking Božić, Anamarija! To je sve što mi odzvanja ovih dana u glavi. 

Zaslužili smo više, zaslužili smo više! 

Dobro, ajd ajmo preživit! Nema suza! Srozat ću se na sprovodu koji će mi obilježit život. Držim se čvrsto. Kao jebenom emotivcu sa hsp-om to mi je užasno teško. Hoću li napokon naučiti kontrolirati osjećaje?!

Ne razmišljam. Ne želim! Ali eto za čudo i ne opijam se, ne utapam tugu u alkoholu. Hmmm nešto mi je samoj tu čudno.

Ali, ni ovo nije prošlo bez pogrešaka. Emotiva me je suzbila u onom trenu kad sam ostala sama nakon što sam saznala da ćemo ovaj Božić provest bez jedne osobe... I eto me, patnica, javila sam se nekom tko me je znao utješit i htjela sam to u tom trenu. Od te osobe me je dijelilo svega nekoliko koraka, ali nisam! Stala sam! Ne želim ponavljat pogreške. Ali jesam, djelomično. Al dobro, popit pivo s nekim tko ti je iscrpio životnu energiju zvuči wonderful!!

Da...eto, još jedan usran  Božić.
Sjedimo za stolom i dogovaramo se oko sprovoda, i opet nismo svi na broju. Ma koje sranje. 

Nekako mi se čini, kad god se ponadamo da nam ide prema boljem, sve pada niz liticu.
"Na to se sad moramo naviknuti" - dobro je to stari sročio.... 

Bam tres splash. Gameover honey! Živi život odraslog čovjeka i budi svjesna da ćeš se osjećat kaos!

Ajmo, preživit ćemo. Život je takav, kaj ne?! Moraš se naučit na to da se on prazni i puni. Ali ovo prvo puno više nego drugo. 

"Life sucks" - slušala sam cijeli život... Ne people, it doesnt sucks, samo te izjebe s vremena na vrijeme. Siluje te, popljuje, i pusti te da crkavaš u nekom jarku. Gazi te, promatra iz daljine kao kakav predator i napadne te kad si najslabiji. Zato stay strong i jebi mu mater.

Dođe vrijeme kad shvatiš da iz najgoreg fakat trebaš izvuć najbolje da bi mogao preživjeti. Vrijeme je da prestanemo bježati i suočimo se sa posljedicama. - Ma može, da! Selim se na Aljasku. Ima snijega i sve je white. Good enough. Ma ne, don`t worry.. Morat ćete me trpit još dugo..

Ništa, nego...

Nadam se da uživate u svim blagodatima ovih blagdana, da ste na toplom, u savršenom božićnom okružju. Jedite, pijte, seksajte se i budite happy.

Do sljedećeg javljanja pozdravlja vas wannabe Grinch
Cheers

Želim biti sita!

Uvijek sam voljela fino papat i popit si... Mogla bi reći da sam u posljednje vrijeme postala pravi hedonist. Ne odbijam ništa!

Pivo mi je postalo omiljeno piće, a od hrane bi sve samo ne jetrica i tripice hahha
Zagreb je čudo što se tiče gastronomije.. Od turske, indijske, tajlandske, bosanske, talijanske kuhinje i kuhinja svih naših regija, svega tog ima na svakoj strani. Turci su me oduševili.. jedino što nisam probala je lokum, nekako mi djeluje preslatko. Ali njihovi boregi, kebap na tanjuru...uhhhh
Inače, restoran se zove Lokma from Istanbul i nalazi se na kraju Tkalče. Milinaaa
Koje god jelo da probate, nećete ostat razočarani, a i cijene su pristupačne.

Malo sam više za bosanski tip hrane... Ćevapi su mi IT, ali u hrvatskoj kuhinji.
Batak, koji god u Zagrebu, uvijek me je uveseljavao sa svojom hranom. Njihovi ćevapi u kajmaku su u samom vrhu ćevapa koje sam ikad probala. Sami prizor tih slatkih malih mesnih valjuška u zdjeli s bijelim pokrivalom me je bacao u trans. Ono special što Batak ima je taratar salata koja mi je sami vrh. I koliko god se trudila, mislim da nikad neću postići tu ravnotežu okusa koju mi podaruje kuhinja Bataka. Svježi ribani krastavci i češnjak te vrhnje - izuzetna kombinacija. A i tu su njihove lepinje koje su najbolje u gradu i jednostavno im se ne može odoljeti.

Kad smo već kod ćevapa, moram spomenuti Pastuh u Velikoj Gorici. Od raznovrsnih jela s njihovog roštilja na drveni ugljen njihovi ćevapi su mi top. Imala sam prilike vidjeti njihovu pripremu i prekomjerno sam zadovoljna njihovom kuhinjskom osobnošću. Ah da, punjeni ćevapi koje sam očito samo ja dobila.... sline mi cure čim ih se sjetim. Moram samo spomenuti da se njihovi ćevapi rade od bikovog (vjerojatno volovog) mesa koji ima specifičan okus ako ga ne ugušite začinima. Te mazalice s kajmakom, gurmanska pljeskavica, a tek mućkalica.... Nisi gurman ako nisi zavirio u njihov jelovnik i obogatio se novim, ljućim okusima. Ali, definitivno najbolje od njih, što bi mogla jesti bez igdje ičega je njihov tartar umak. Toliko moćno i pomno miješani okus koji vam prožima nepce anđeoskim iskricama mmm

Ne bi bilo ok da ne spomenem i pivo jer ipak sve to treba fino zalijat. Pivnica Medvedgrad, i to ona na Staroj Samaborskoj ima onako fini ugođaj ali nekako nepotpun.
Nisam ljubitelj crnog piva, ali njihova Crna Kraljica je ukrijepila moju žeđ te večeri. Što se Medvedgradske pivnice tiče, svakako preporučujem da probate sezonska piva, pogotovo Božićno i Rođendansko koje im je trenutno u ponudi.

Moj novi zadatak je proći svaki restoran u Zagrebu i okolici i upustiti se u gurmansku avanturu života. Definitivno sam sigurna da ju neću požaliti!

Ne tražim si suputnika, ali preporuke ću rado primiti kao i kritike koje bi se potrudila ispraviti.

Dobar tek 😀😀😀

RETRODUKCIJA!

Svijet je selo malo...
Svi se "mi" goričani u principu znamo.  Kaj ne? .....

Imala sam mali milion prilika poslušati Retrodukciju u Gorici ali eto baš se i nisam udostojila priuštit` si takvo zadovoljstvo, do prije nekih desetak dana.... RETRO je zatvarao Humphrey Bogart festival u Cabani i eto udostojila sam se otići. Iako mi ambijent nije bio neš` bajan, fajrunt sam odradila. Dečki su odlično svirali i došlo mi je da im skinem kapu...

Mislim da je opće poznato da momci svako malo sviraju u Saxu, i dok se ja većinom opijam s ekipom u nekvalitetnom okruženju, netko drugi uživa u njima i njihovoj kvalitetnoj muzici.
Ali eto, prošli vikend sam se udostojila otići i tamo...

Ono malo backstage vremena nije mi baš bacilo hint kakvi su dečki općenito to band, al znam da su kao ekipa parada. Njih kao da je Jocker slago, sve samo ne slično! Ali atmosfera i glazba koju proizvode je savršeno uravnotežena.

Fini cover band koji bi me raspleso i da noge nemam. Odnedavno imaju i trubu u bandu i samo se sve više usavršavaju. Fino to sve zvuči. Imaju jako puno stvari i ono najbitnije, imaju svoj štih. Cijelu su veče odradili na neki svoj poseban način i sad znam di ću se uputit` vikendom kad neću znat di bi.

Lijepo ih je za čut` isto koliko i za vidit`. A da  ne pričam o tom i da su moji Ameri bili ultra rasplesani kaj je jako teško za vidit i postić. Znači, da zaokružimo priču, dečki su za 10 i da rade svoje stvari bili bi ultra dobri. Ali poanta svega je kaj su i bez svojih stvari jako kvalitetni i autentični. 

E sad - svijet je selo malo, svi se mi goričani znamo! Da! Al kad treba podržat kvalitetu onda su svi cmoljavi i imaju stav "ne, meni se neda". Nadam se da će se to uskoro promijeniti i da će se Gorica vratit euforiji koju je imala prije.  i da će za tim ići i na kraj svijeta. Ja znam da ja bi! U svakom slučaju, svima nam je prijeko potrebna. 

Ja sam od sad fančuga, a mogli bi bit i vi 😎😎

Profil: TU

WEB: TU