Ne znam kaj da kažem. Možda i jesam odgojena da gledam na to kao nešto što nije normalno, ali s godinama sam poprimila svoje mišljenje o tome!
Ovo je grozota! Odvratno je!
Ne vjerujem da netko još uvijek ovako razmišlja! Ne vjerujem da živim u zemlju u kojoj djeca, mlađe populacije pa čak i odrasli razmišljaju na ovako sjeban način!
Nitko od njih ne razmišlja o osjećajima tih ljudi. Žao mi je uopće nazivati ih "tim" ljudima. Oni su isti kao ja, kao vi, kao bilo tko drugi.
Sram me je!
Često pričam sa svojim prijateljima koji su stranci o takvim temama. Njima je jednostavno neshvatljivo da ljudi na ovakav brutalan način reagiraju na osobe koje su homoseksualne orijentacije.
Živimo u 21. stoljeću u kojem nam je normalno da nas poslužuju roboti, da svećenici imaju djecu, da ne živimo samo u monogamnim zajednicama, da brat ima djecu sa sestričnom, da drugi ljudi upravljaju našim životima, ali nam je bolesno da dečko ima dečka.
Curama je još oke, za njih se smatra da će kad tad otić za ku*cem, pa im se gleda kroz prste, a i jebeno je to "ljudima" za vidit, što je totalno ne fer i ponižavajuće.
Zašto nitko ne razmišlja na realan način??
Što da je ta osoba moj brat, tvoj brat, otac, stric, sin..?! Da li bi svejedno postupili isto? Da li bi ga mlatili dok ne izbijete to iz njega, dok ne prestane disati?
Da li shvaćate, da je sramotno bilo di drugdje u svijetu uvrijediti homoseksualce? Da li znate da nas smatraju običnim neandertalcima? Da li znate da nam se uopće ne čude što smo jadni, siromašni i što se ne možemo izboriti za svoje dobro?
Rugaju nam se, čude nam se jer smo slabi i imamo krivi pogled na svijet!
Čude se da nakon svih sranja koja su nam se desila mi i dalje ne možemo krenuti dalje i potruditi se biti boljim ljudima!
Osuđujem sve koje govore ovako, postupaju ovako i smatraju to pod normalnim i potrebnim reakcijama.
Zar ne možete živjeti samo svoj život? Zašto uvijek morate gurati i petljati nos u tuđe živote? Zašto jednostavno ne otvorite svoj um i živite punim plućima?
Jeste li zadovoljni svojim životima? Osjećate li se ponosnima i jakima kad ponižavate nekog i nanosite mu bol?
NE! Vi ste jadni i bijedni, siromašni iznutra ako vjerujete da su ovakvi postupci dobri za ikog!
Ovih dana često čitam komentare na mrežama. Na običnim vijestima, na onim lošim, na onim smiješnim, na ponude za posao, putovanja ili nagradne igre i jednostavno ne vjerujem - ne vjerujem koliko mržnje je izraženo u svim tim komentarima. Koliko se ljudi blate, pljuju, psuju i proklinju.
Ne vjerujem da netko ima potrebu toliko žestoko opaliti po nekom da se ti komentari i svađe razvlače danima i danima. Ne vjerujem da uopće toliko mržnje postoji u nekom. Ne vjerujem vam je nešto što je drugačije ili uspješnije ili bolje od vas, toliko grozno da to mrzite (ili njega ili nju).
Žao mi je našeg naroda. Žao mi je mladih ljudi koji nemaju odgoja, kulture... Žao mi je što se osjećaju tako slabima da moraju na takav način izražavati svoje mišljenje. Žao mi je što su zavidni, bijesni i ogorčeni.
Žao mi je što nismo bolji, ponosniji, snažniji. Žao mi je ljudi koji su mi dragi i žive u ovakvoj okolini.
Žao mi je što oni kojima je potrebno nemaju podršku i oslonac nego samo osudu drugih. Žao mi je što smo toliko grozni da ne osuđujemo one koji osuđuju druge.
Vjerujem da možemo bolje! Jer to "bolje" nam treba.
Dosta je diskriminacije, uvreda i mržnje... zaslužili smo bolje!!!
Nema komentara:
Objavi komentar