ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

GRAMERCY PARK

WAUUUUUUUU...

You can`t even imagine my experience. I thought it can`t get better then last year, but it seems it can! Gramercy Park is three-member band from UK. Guys came on a tour in Croatia and up to Gorica, too. They knock me down. Not only they play great, they radiate such a positive energy so all you wanna do around them is to jump all the time. British - proper manners, culture on the level, not uptight or closed up at all. Their drummer is such a comedian. Actually, they all are. I didn`t laugh so hard for a long time.




Honestly, I was disappointed Gorica didn`t responed to this event, but hey!! - thats already nomal here!
Guys played in Zagreb and Zabok and thank God here too. Finaaly I was in front road!!

Well... Rich, Will and Tom.. wauu Im speacless... Their music is excelant, boys are great, atmosphere was fantastic... Can`t wait for them to come and play again.
We had little complications in organization but that didn`t ruin the night. And they had great time too. Oooo rakija, krvavice and lots and lots of beer hahha
I like that foreigners love our country so much.





I even make an interview with them, but most of the time we were just laughing, making jokes, cause around Rich no one can stay serious. I have milion details, but I think I will leave that for my self. Things I can say are that boys are playing two years in this lining, they just had a great tour back in UK and they have songs that would thrown you into trans. I`m already repeating their songs all day long hah
Their menager Neil (my future boss hahahah) has really made an effort and push them higher in theirs world and I really admire him.
Mister Polak is credited for this event and Im sorry there is no more people like him who would  bring such a good bands like GP here.



As we were in Gorica, I need to invate them to our Pub, of course. I thought I can drink, then they drank half of Pubs fridge, and I think our Rade was really happy about it hahah





As I trully lady haha, I went to say bye to guys on the airport. This time I didn`t cry hahaa...
Actualy we were all still hangovered. There were more then enough laugh (of course), but some deal was made too.
Guys will come back for sure and I hope you all will have an oportunity to see them and hear them live....
I`m gratefull I was part of this event and I hope Gorica will live a little for such events like this one.
I`m  leaving link for video from saturday night from live gig.
Be sorry cause you weren`t there!!!!

Cheers :)



YT: https://youtu.be/ggr5VuZv1i8
FB: https://www.facebook.com/gramercyparkmusic/

nedjelja, 6. studenoga 2016.

GRAMERCY PARK

WAUUUUUUUU...

Ne možete si zamislit doživljaja. Mislila sam da ne može bolje od prošle godine, al izgleda da može. Gramercy Park je tročlani band iz UK-a. Došli dečki na turneju kod nas pa i sve do Gorice.  Oborili s nogu. Ne samo da odlično sviraju, nego toliko zrače pozitivnom energijom da vam se stalno skače u njihovoj blizini. Britanci - kultura na nivou, nisu nimalo uštogljeni ili zatvoreni.
Dugo se nisam ovako smijala. Njihov bubnjar  je pravi komičar. Zapravo, svi su oni komičari. Cijelu sam večer umirala od smijeha.








Iskreno razočaralo me to što se Gorica nije odazvala, al hej!! - to je već normalno. Svirali su u Zagrebu i Zaboku i sva sreća i ovdje. Napokon sam bila u prvom redu!!

Pa... Rich, Will i Tom..ono wauuu bez riječi sam... Glazba im je odlična, dečki su odlični, atmosfera fantastična... Jedva čekam da se vrate nazad i opet sviraju.
Imali smo malih komplikacija što se tiče organizacije ali ni to nije poljuljalo atmosferu. I njima je bilo odlično. Ooo rakija, krvavice i pun kufer piva haha
Volim to što stranci toliko vole lijepu našu.






Odradila sam ja i intervju s njima, ali većinom smo  urlali od smijeha  jer uz Richa nitko ne može ostat ozbiljan. Imam milijun detalja, ali nekako mi se čini da je bolje da to ostavim za sebe.  Ono što vam mogu reč je da dečki već dvije godine sviraju u ovoj postavi, imali su odličnu turneju po UK i imaju odlične stvari koje vas bacaju u trans. Evo već cijeli dan vrtim samo njihove stvari. Njihov menadžer Neil (moj budući šef hahah) ih je stvarno izgurao u njihovom svijetu i skidam mu kapu.
Gospodin Polak je zaslužan što su dečki došli i žao mi je što nema više ljudi poput njega da nam dovodi ovako dobre bandove.

Naravno, pošto smo bili u Gorici morala sam ih pozvat u Pub. Ja sam mislila da ja volim pit, a oni popili pola frižidera i mislim da je naš Rade bio jaaako sretan zbog tog hahah





Naravno, kao prava dama, otišla sam dečke ujutro ispratiti na avion. Ovaj put nisam plakala hahha...
Zapravo smo se svi još uvijek trijeznili. Smijeha je bilo i više nego dovoljno (naravno), ali pali su i neki dogovori. Dečki će doć opet to je sigurno i nadam se da ćete tad svi imat priliku vidjet ih i poslušat uživo..

Zahvalna sam što sam bila dio ovog eventa i nadam se da će Gorica oživit malo što se tiče ovakvih svirki.
Ostavljam vam link na kojem možete čut kako je to bilo sinoć i nek vam bude žao što niste bili tamo.

Cheers ;)

YT: https://youtu.be/ggr5VuZv1i8
FB: https://www.facebook.com/gramercyparkmusic/




ponedjeljak, 24. listopada 2016.

Kabriolet Karavan



Nakon što su prestali svirati u velikogoričkom bandu Mel Camino, dva člana Ivan Zdunić i Rudi Martinić oformili su 2014. novi band pod nazivom Kabriolet Karavan te im se pridružio Josip Župan na gitari.

 Njihov debitantski album”Prva Brzina” bio je tek početak novog goričkog pokreta. Mašta članova ovog banda, rekla bih, nadilazi granice normalnog punka. Dečki sviraju suvremeni gitaristički alt-rock s utjecajem post punka i garažnog rocka i još svega nečega. Vokali su svi članovi banda. 

Ove godine umjesto Josipa Župana pridružio im se još jedan bivši član Mel Camina - Vanja Belošević. Band se odmah bacio na posao te su trenutno u izradi svog drugog albuma koji će sudeći po onom što sam čula biti veliko iznenađenje za njihovu publiku. U posljednje vrijeme imali su par svirki koje su ostavile i više nego dobar dojam na njihove sljedbenike. 

Izgleda da će se novim albumom podići na novu razinu jer za razliku od prvog, ovaj će biti još žešći. KK-u odnedavno bržim palice nad glavom, tako da se uskoro sprema dosta svirki na kojima će dečki svirati također i nove stvari. 

Ostat ćete paff jer će vam se u glavi preokrtenuti kad čujete koliko dobro zvuči nešto što je sasvim drugačije od sveg onog što ste prije tog čuli.Dečki su zaslužni svake pažnje, jer glazba koju oni rade je i više nego vrhunska. Keep strong and follow Kabriolet Karavan!





četvrtak, 29. rujna 2016.

Hodati gola!

Vjerujem da će mnogi zapest za naslov, al morat ću vas razočarat, uopće nema golotinje u ovom članku...
Zapravo, kako uzmete...

Zadnjih par mjeseci mi je bilo zanimljivo, mogli ste vidit i u prošlom članku, ali zadnjih par dana/tjedana bilo je van svih granica.
Javnost me razgolitila! Kao da ovo moje nije bilo dovoljno. Došla sam do svoje granice, maksimuma kojeg mogu izdržat. Došlo mi je da puknem i da si odem po uputnicu za psihijatriju da odem i ja malo među normalne.

Di god sam ošla imala sam feeling da ljudi previše znaju i previše pitaju. I stvarno je tako bilo.
Neki ni dan danas nisu prerasli neke glupe fore kad smo bili klinci. Ne vjerujem ni da ikad hoće.
Ali sve je to normala danas. Iskreno,navikla sam da mi se stalno netko miješa u moj život. Isto tako vjerujem da nisam jedina.

Ovih sam dana saznala mnogo toga o sebi, mogla bih reći da sam sad na nekoj prekretnici. Stati i bivati ili krenuti drugim putem. ?!??!?!?
Još uvijek se njećkam, a da ne pričam o tom kako rijeke alkohola i mnogočeg drugog kumuju u svemu ovome.
Kad smo već kod tog dragog prijatelja svih nas ljudi - moram vam reć da sam već navikla na one "lokalne" pijance, a stvarno to ne volim. Ispalo je da su svi u mom društvu takvi. Ne poznam nikog, a da ne pije. Poznam čak i one koji se na veliko skrivaju od drugih i loču. Oni ne piju, oni LOČU!

Uvijek se ima za napit se, bar popit koju pivicu ili Jack. OOOO Jack, come back, Jack!

Nego, vratimo se na mene. U velikoj sam dilemi. Navrle su stvari i situacije u kojima trebam biti i više nego oprezna, a ne da mi se! Lijena sam! Stala sam malo sa svojim snovima i željama i vrijeme mi je da se vratim na pravi put. Onaj kojeg ću si ja sama ucrtavat na kartu blaga. Vrijeme je da se maknem od stvari koje me sputavaju.

Jedino sam sigurna da Jacky ostaje tu. HMMM  nekako se se vrti oko tog Jacka.

Razgolitili su me - DA! Skužili su me, prokužili!Uvijek sam bila svoja i to je rijetko tko shvaćao. Nešto se promijenilo! Nisam se valjda stopila s okolinom?
Postala sam suviše osjećajna i puna razumijevanja. I pitam se zašto?! Što je meni to trebalo?
Ali opet osjećam se kao dio neke cjeline i ne paše mi. - Uvijek sam voljela bit svoja.

Moj maksimum? Uhhh u zadnje vrijeme toleriram previše sr*nja, nakupilo mi se svega. Prelazim preko nekih stvari preko kojih ne bih trebala, mislim previše na druge i sve u svemu se svodi na to da JA VIŠE NISAM JA!

Kriza srednjih godina... i to preuranjena definitivno!!
Razmišljam si o putu, vlakom, i to Transsibirskom željeznicom pa da me nema mjesecima. Samo kabina, ja i moj dnevnik...
Mislim da bi to bio jedan idealan odmor za moju dušu.

Zašto? Hodati gola, iliti u mom prenesenom značaju, živjeti kao da nema razlike među ikim je ono što si stvarno ne želim.
Žao mi je, al ne dam se......

Nemojte se izgubiti u masi!






ponedjeljak, 12. rujna 2016.

Ponovo u igri!







Da, tako je...prošlo je dugo od kad sam zadnji put sjela za tipkovnicu...

Eto....ljeto je pri kraju, vrijeme je za dijeljenje doživljaja...
Shvatili ste već da je moj pogled na svijet sasvim različit od vaših. Nisam jedna od boring housewifes ili onih fakultetlija ili 7-3 workera, ja sam avanturist i entuzijasta i jednostavno volim uživati u ljetu i bilo čem drugom. 

Ovo ljeto odlučila sam provest "doma". Nikakve duge i daleke relacije nisu mi bile na pameti. Da, desilo se da sam to požalila, ali i ovdje se da iskoristiti ljeto kao i na Tenerifima hahha...

Radno ljeto, prevruće, presušno... Ponekad sam se zaželjela pretvoriti u kocku leda. Gluposti poput Čiča, KPD-a, Jaruna i bazena dizale su mi želudac čim bih pomislila na njih.
Izletići na Krku, Mrežnicu i moreno bili su pravo malo osvježenje za + 35 u hladu.

Svi znate da za pravo ljeto treba i prava ekipa.. probrana koju čine većinom samo oni koji su luđi od vas - ne morate vi uvijek biti glavna luda na balu! A i svi znate da u gradu atmosfera zna bit poprilično mrtva osim kad je vikend u pitanju. Pa, kod mene tog nije bilo. Ovo ljeto bilo je odlično! Družila sam se s manekenkama i fudbalerima, obišla par luksuznijih mjestašca, kupala se u našem predivnom moru, jela i VIŠE nego vrhunsku hranu, složila dvije svirke, opet se malo kupala, družila s predivnim ljudima i naravno još se malo kupala.

Nažalost, moram reč da sam većinom pijančevala (prošla sam na Karlovačko), znam loše zvuči, al je istina. Ko i većina svih ostalih, možda čak i malo više hahah.. Ali, ja ne znam što je mamurluk pa mi je bilo IT.
Ko i uvijek, našlo se tu par budala koje nikad nemaju mira. Koje se uvijek moraju miješat u tuđi život i znat sve. Takvih mi je već na vrh glave, pa ak vas odjebem na ulici, to vam je zbog tog! Nego, s obzirom na sve, ljeto je bilo zakon!
Najviše od sveg dojmile su me se svirke mog dragog Kabriolet Karavana, koji je kao i obično rasturooo! Željela sam probudit malo Goricu, daleko odskočit od cajki koje pile žile i živce i uživit se u stari, poznati punk koji se nikad neće promijenit.
Ja znam da je meni bilo odlično. Kao i bilo kom drugom ko je došo. A i Majsecu koji uvijek rastura kad uzme majk.
Žao mi je kaj je Gorica toliko ograničena, što se tiče bilo kakvog mjesta za provod, a pogotovo mentaliteta ljudi, jer com`on, ako vam nešto nije poznato, ne znači da je loše...al neka...

Potrudila sam se i dva vikenda za redom razveselila ekipu koja je došla, a najviše sebe.
Vjerujte, gušt je biti drugačiji, a ne stopiti se s okolinom. Uživala sam u svakom trenutku, jer sam bila JA i jer sam se potrudila. Prvenstveno sam mislila na sebe i nisam se dala prilagoditi ikom drugom. To je zapravo ono što bi bilo tko trebao raditi za sebe.

I tako...ljeto je bilo jedinstveno, zapravo, još uvijek je...

Uživam u toplini, sa pivom i svojim društvom koji nisu ni isti ni drugačiji nego su svoji..a da ne pričam o hrani, jedem i jedem i jedem...mmmmmmmmmmm

Žao mi je pljugera koji nemaju lijepo ljeto nego šljakaju ko kreteni i ne znaju se zauzet za sebe. Koji se nacugaju eventualno jednom u ta tri mjeseca i to sa krivom ekipom pa im je žao kasnije. Nit su iskusili mora, svijeta, života...Ništa..

Neka ih je, rekla bi moja baba...

Vratila sam se u game, onaj stari "štih" koji mi je falio... Možda nisam imala vremena za raditi stvari koje volim, al eto sad imam vremena za to... Imam vremena učinit ovo ljeto još boljim jer ako neću sad...neću nikad! 

Da ne ispadnem djubre, bacit ću par fotkica, da se utopite u njima.....

Hvala lijepa i čitamo se opet....

















subota, 4. lipnja 2016.

Mr. BIG!

Da li vam se ikad desilo da ste upoznali nekog i da mu se sad neizmjerno divite?! Meni jest.
Prošle sam godine u Montenegru upoznala osobu koja je vrijedna divljenja svake osobe. Karakterna osoba koju izgleda muka ovoga svijeta ne može dostići nikako.
Avanturist, hedonist rekla bih. Osoba koja ovaj svijet čini boljim, vjerujete mi, tako je.


Upoznala sam ga kao glavnog fotografa BedemFesta, ali nisam mogla ni zamisliti što Miloš sve jest. 
Miloš je inače fotograf, bar bi ja rekla da je, to mu nekako najbolje stoji, jer je i više nego odličan. Njegovi su radovi kao oni Moneta ili Michelangela, koje kad vidite, ostanete bez daha i gledate i divite se toj ljepoti. Miloš jednostavno ima oko za uhvatit pravi trenutak. Ljepotu ovoga svijeta.

Inače, Miloš je i inženjer zaštite životne sredine. Sigurno se pitate što je to?! I ja sam. Pa ovi inženjeri čuvaju kvalitetu životne i radne sredine, kao i prirode i svih njezinih resurasa. Tako bi nekako ja to opisala. Znači, Miloš je anđeo čuvar prirode.



Naime, Miloš je i sportski penjač, kipar, zidar, skulptor, svira gitaru, bio je instruktor u izviđačima, sakupljač je starina, metalostrugar, a uskoro nadam se i pilot. To je tradicija u njegovoj obitelji koju on ne želi prekinuti.

Zamislite, osoba koja ima 27 godina, samo 27 godina, a čini mi se da je proživio život 60-ogodišnjaka. A možete li zamisliti što će tek još dostići za svojeg života?!



Ja mu se neizmjerno divim, moram!! Miloš je osoba koja je i više nego inspirativna, motivirajuća. Osoba koja vam je kao uzor najbolji izbor. Kad bi se upola potrudili kao on, zemlja bi nam bila puna intelektualaca i umjetnika.



A ono najbolje je, koliko god postigao on će ići dalje i dalje. Tjerati sam sebe da bude još bolji, u svemu što radi.  Najveća mu je vrlina definitivno skromnost. Mali čovjek velike duše. 
A njegov životni cilj? Bolje rečeno ciljevi - sve će ih postići. Sve!! Čovjek bez strahova. Neizmjerne hrabrosti. Koji zrači prekrasnom energijom! Osoba od koje se može puno naučiti, koja je i više nego specifična.
Ponos Nikšića! Trebali bi mu podići spomenik, definitivno! Njegova postignuća za njegova života su predivna, velika. Onoliko koliko se on trudi oko svojih ciljeva, oko svog rada ... Ljudi, pa nitko se toliko ne trudi.



Miloš je za sad definitivno postavio ljestvicu u mom životu. Nema šanse da upoznam osobu koja je veća od njega.
Danima sam tražila riječi kojima bi ga opisala, ali to nije moguće. Jednostavno tu osobu morate upoznati i osjetiti energiju kojom zrači. Ne možete mu se ne diviti, ne pričati drugima o njemu. To vam je kao da ste upoznali svog najdražeg nogometaša ili pjevača. Miloš je jednostavno prekrasna osoba i prijatelj i velika mi je čast što ga znam.
O njegovom radu ne mogu reći puno, jer nemam riječi kojim bi ga mogla opisati. Ostavljam nešto i vama da se uvjerite sami.


(meni najdraža) 


Možda vas njegov rad kao i mene motivira da počnete raditi nešto što volite i da se sasvim tome prepustite...

Njegove predivne fotografije možete pronaći OVDJE. Svakako stisnite i lajk na njegovoj stranici i uživajte u njegovom radu.

Cheers





četvrtak, 19. svibnja 2016.

STOP NASILJU!!!

DA!! Stop nasilju!
U posljednje vrijeme jedine vijesti koje mi plijene pozornost su one o nasilju. Fakat su ih pune naslovnice portala, novina ... Mislim si kad će više prestat to sra*e..
I još gore kad čujem da se to događa u mom krugu prijatelja, poznanika. Pa šta je tim ljudima??
U zadnjih godinu dana izbjegavala sam ovaj mentalitet ljudi s fakat opravdanim razlogom - kad vidite i osjetite čar drugih ljudi i sigurnost drugog okruženja poželite se nikad ne vratiti u ovaj čumez koji nazivate "Lijepom našom". Bez uvrede, al ovaj mentalitet ovdje naveliko narušava svu ljepotu ove države.
Što podrazumijevam pod "ovaj mentalitet"? E pa... imala sam stvarno velik broj prijatelja i poznanika i nikako da vidim razliku između svih njih, da, da, nađe se iznimka, ali i ta iznimka padne u vodu nakon nekog vremena. Ovaj mentalitet su ljudi koje za jednostavno ne možete pojmiti nešto dobro, nešto veliko.
Zašto?! Ma dajte, pa cijeli svijet nam se ruga! Ne možemo se izvuć iz glupe rupe osjećaja koji vuku iz onog rata, pa onog prije i prije, politike itd.. Dosta tog više! Rasisti smo, pijanci!! Da pijanci, katastrofa!! Jedni smo od najdepresivnijih u Europi, a kriminalom i nasiljem zauzimamo također prva mjesta na ljestvicama. HAHAHA - Da! Smiješno mi je! Smiješno mi je da nitko ne obraća pažnju na to! Zar stvarno želite živit u takvom okruženju?! Gdje je normalno da frajer nasred ulice nokautira curu i nitko ne reagira, gdje se djeca u osnovnoj mlate, di roditelji zlostavljaju svoju djecu jer su i oni sami tako odgojeni, gdje mladi maltretiraju i zlostavljaju starije samo zato što misle da mogu?!
Zar vam stvarno to ne uznemirava duh? Zar vam nije žao? Zar se nikad ne stavite u te pozicije?

Nasilje nije nikakav način komunikacije! To je životinjski nagon kojeg svatko ima snage spriječiti da dođe na površinu. Nismo životinje, ljudi smo! Bića koja razmišljaju, osjećaju i imaju svoju savjest. Haloooo SAVJEST! Bar bi ju trebali imati.
Ne trebate napraviti puno da spriječite nasilje. Dovoljno je pokušati. Potaknuti diskusiju u svom krugu prijatelja, poznanika. Apelirati na situaciju. Pružiti podršku.
Ali ono najbolje, reagirati ako se nađete u toj situaciji!
Nema nikakve razlike u nasilju. Nasilje je nasilje bilo ono od strane muškarca, žene ili djece.
Nasilje nije nikakav pokazatelj snage, naprotiv, nasilje je slabost, ono nešto što ljudi rade kad nemaju nikakve naznake ljudskosti u sebi.

Zamislite samo koliko je žrtava nasilja ubijeno! Biste li bili jedan od njih? Biste li željeli da je netko od vaših bližnjih ta žrtva? NE BI! Zar ne? Vjerujem da ne biste željeli da ste nasilnik, zar ne?! Sigurno ne bi željeli takve osobe oko sebe, također?!

Pobudite svijest u drugima! Ako i sami znate za takve situacije, reagirajte! Danas možete bez problema anonimno prijaviti zlostavljače i time pomoći drugima, a i sebi. Sigurno ne bi željeli imati grižnju savjest jer ste znali da nekom možete pomoći, a niste!

Zar ne bi željeli živjeti u boljem okruženju? Pa pogledajte gdje živite? Ljepše mjesto ne bi mogli odabrati, vjerujte mi!

Znate li onaj posebno dobar osjećaj kad znate da ste napravili dobro djelo?! Ja znam i odličan je!! Ponos i čast jer znate da ste učinili dobro.
Pomoć nekom može vas učiniti samo boljom osobom. Tim izgrađujete sebe, svoju osobnost, osjećate se snažno i znate da vam to nitko ne može oduzeti!

Nemojte zaklopit oči u takvim situacijama, ne dopustite da se nekog ponižava u vašoj okolini, ne podržavajte nasilje!

Budite bolji čovjek, budite bolji i od onog što jeste! Otvorite oči i pogledajte dobro!
Na vama je da izgradite bolji svijet, ne na drugima.

PEACE!!!!!



Ludnica u Splitu

Moja je Amerika prosvikala skroz. Toliko ludosti u jednoj grupi nisam nikad vidla. Road trip u Split dosao je iz vedra neba. Idemo. Ostajemo...