Zaljubljena u prirodu

Još kao mala bježala sam u šumu, vinograd, na jezero.. To su bio moj bijeg iz realnosti. Svo to zelenilo, procvalost, žuborenje.. sve to je stvorilo moj put kojim koračam danas. Kada nisam znala riješiti problem, kada sam se osjećala usamljeno ili sretno, neshvaćeno, bježala sam u prirodu da mi ponudi odgovor.

Zaljubila sam se...

Priroda koja me okruživala dala mi je razlog da istražujem dalje, dala mi je cilj u životu. 

Sudbina koje me zaokupila pojela bi me živu da nisam imala svoj mali kutak u koji sam se mogla zavući i pronaći svoj put prema gore. 

Moja oaza mira. Tko ne bi uživao u tek procvalom cvijeću na zelenim poljima, u zalasku sunca nad mirnim morem? 

Uvijek sam bila jedna od onih koja je zastala da bi pomirisala cvijet, upila zadnje zrake zalazećeg sunca, osluhnula pjev ptica koje su se tek vratile, hvatala pahuljice nasred ceste...

S prirodom sam uvijek bila `tu` na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Žao mi je što prije nisam uspjela pohvatat` sve te divne trenutke, ali ima trenutaka koji će tek doći!

Sva sreća pa živim u ovo vrijeme - vrijeme kada se raspravlja o zagađenju okoliša, kompanija koje uništavaju prirodu i svo ostalo zlo. Zašto? - Jer baš zbog tih svih loših stvari koje uništavaju ovu moju lijepu prirodu, ja mogu skoćit` na prvi bus, avion ili vlak i zaputiti se u dio prirode u kojem nisam bila i zaljubiti se ponovo. 

Dok ju ostali uništavaju, ja ću u njoj uživati. Zašto ne?! Ionako, tko sam ja da im sudim?

Jesam, jesam, sebična sam - znam. Ali, što ja tu mogu, život mi nije dao priliku da odlučujem hoće li drugi uništavati svijet ili ne. 

Moja je prilika da uživam u njemu, u svijetu u kojem je priroda besprijekorno lijepa. 

Neki se pronalaze u drugim stvarima, neki u zlodjelima, neki u matematici, piću, iću, slikanju ... Ja, eto u ovim malim trenucima ljepote koja me okružuje.

Volite i bit` ćete voljeni!