Kakav usran Božić!?

Prije nekih mjesec dana kad su se počeli kititi gradovi, kad je advent tek starto, obećala sam si da ću se ove godine potruditi uživat u božićnom ozračju. 

Još kao klinka imala sam problema s Božićom. Nikad nisam istinski uživala u njemu, niti kolačima, darovima, zapravo ničem osim možda snijegu, kojeg evo, ni ove godine nema. Ma katastrofa!

Kod nas u familiji nikad baš zapravo nije bilo pravog Božića. Jedino od tog "pravog" bi moglo bit nošenje Božića u kuću svakog Badnjaka i možda odlaženje nas klinaca na polnoćku kaj bi završilo opijanjem u birtiji do fajrunta. Inače smo svaki na svojoj strani i nekako ni nemamo tu potrebu za nekim zbližavanjem za blagdane. 

Posjet baki kod koje je atmosfera uvijek ultra high s godinama mi je prestao biti tolika euforija kao kad sam bila klinka. Odnosi su se promijenili, teme su postale ozbiljnije, a i više nismo svi na okupu, uvijek fali netko. 

Pa evo, ove godine, iako sam si obećala da budem, nisam se nimalo potrudila uživat u atmosferi. Eto možda jedino moje divljenje lampicama u pubu kad sam već bila i vise nego pripita. Adventa nisam ni vidila osim u prolazu, a da ne spominjem da svoj onoj foodulishes atmosferi također nisam primirisala. 

Ovaj Božić, došao nam je kao šamar iza uha. Zapeklo je, zabolilo i definitivno će ostaviti posljedice. 

Znala sam da će kad tad doći vrijeme kad ću izgubiti nekog bliskog, al ozbiljno, sad? Mislim si WTF? Zar mora baš svaki bit ultra sjeban? Sve je krenulo OK, atmosfera je bila odlična, dogovori su pali, i taman kad sam uživala sa potencijalnim mlatiteljem bijelog mesa, saznam da mi je umrla baka.

Sretan ti fucking Božić, Anamarija! To je sve što mi odzvanja ovih dana u glavi. 

Zaslužili smo više, zaslužili smo više! 

Dobro, ajd ajmo preživit! Nema suza! Srozat ću se na sprovodu koji će mi obilježit život. Držim se čvrsto. Kao jebenom emotivcu sa hsp-om to mi je užasno teško. Hoću li napokon naučiti kontrolirati osjećaje?!

Ne razmišljam. Ne želim! Ali eto za čudo i ne opijam se, ne utapam tugu u alkoholu. Hmmm nešto mi je samoj tu čudno.

Ali, ni ovo nije prošlo bez pogrešaka. Emotiva me je suzbila u onom trenu kad sam ostala sama nakon što sam saznala da ćemo ovaj Božić provest bez jedne osobe... I eto me, patnica, javila sam se nekom tko me je znao utješit i htjela sam to u tom trenu. Od te osobe me je dijelilo svega nekoliko koraka, ali nisam! Stala sam! Ne želim ponavljat pogreške. Ali jesam, djelomično. Al dobro, popit pivo s nekim tko ti je iscrpio životnu energiju zvuči wonderful!!

Da...eto, još jedan usran  Božić.
Sjedimo za stolom i dogovaramo se oko sprovoda, i opet nismo svi na broju. Ma koje sranje. 

Nekako mi se čini, kad god se ponadamo da nam ide prema boljem, sve pada niz liticu.
"Na to se sad moramo naviknuti" - dobro je to stari sročio.... 

Bam tres splash. Gameover honey! Živi život odraslog čovjeka i budi svjesna da ćeš se osjećat kaos!

Ajmo, preživit ćemo. Život je takav, kaj ne?! Moraš se naučit na to da se on prazni i puni. Ali ovo prvo puno više nego drugo. 

"Life sucks" - slušala sam cijeli život... Ne people, it doesnt sucks, samo te izjebe s vremena na vrijeme. Siluje te, popljuje, i pusti te da crkavaš u nekom jarku. Gazi te, promatra iz daljine kao kakav predator i napadne te kad si najslabiji. Zato stay strong i jebi mu mater.

Dođe vrijeme kad shvatiš da iz najgoreg fakat trebaš izvuć najbolje da bi mogao preživjeti. Vrijeme je da prestanemo bježati i suočimo se sa posljedicama. - Ma može, da! Selim se na Aljasku. Ima snijega i sve je white. Good enough. Ma ne, don`t worry.. Morat ćete me trpit još dugo..

Ništa, nego...

Nadam se da uživate u svim blagodatima ovih blagdana, da ste na toplom, u savršenom božićnom okružju. Jedite, pijte, seksajte se i budite happy.

Do sljedećeg javljanja pozdravlja vas wannabe Grinch
Cheers