Ma kaj se to dogodilo?!

Prije nešto manje od godine dana napisala sam svoj prvi post na ovom blogu. Bile su to većinom samo kritike i neki čudan pogled na svijet. Da li sam pobjegla i pronašla sebe?! Pa jesam i nisam!
Definitivno sam se makla od krivog pogleda na svijet. Uživala sam iskonski u svakom danu, izbjegavala tulave ljude ali i radila pogreške koje su me kadikad sputavale s mojeg puta.

Nakon nekog vremena shvatila sam da sam pogrešno skrenula na svom raskržju. Ono lijevo i desno za mene je bilo prelagan izbor. Ne slijedite put, stvorite svoj! Pa eto, pronašla sam si inspiraciju i krenula sam radit svoj put. Da li sam se udaljila nešto?! - Nisam! Ali, gradim si svoj put i pomalo idem prema naprijed.

Upoznala sam hrpu ljudi, novih suradnika, prijatelja, novih prilika... Sve mi je to dobro došlo, naravno! Dobila sam fine nove ideje, moguća postignuća, putovanja, saznanja itd. One sretne i vesele trenutke uvijek volim dijelit, ne da bi bacala sol na ranu il nekog radila ljubomornim, nego da bi razveselila one koji se vesele malim stvarima.

Neću odustat od svojeg kritičkog pogleda, ali ću se prilagodit današnjim principima. Zašto?! Jednostavno je, ako se želiš približit ljudima, nekad se moraš i prilagodit njima.

Želim se osvrnut nazad na proteklih godinu dana i podijelit s vama sve one kričave trenutke koje sam imala.

Daleko najbolji doživljaj je mighty Rovinj. Ovo je starija slika al je definitivno dostojna svakog pogleda. Okinula sam ju kad sam prvi put bila tamo. Zaljubila sam se i svaki put  kad se vratim nazad, srce mi luduje od sreće. Od starog grada, barova na stijenama, svijetla u moru, nočnog kupanja ili savršenog Puba koji me totalno raskalaši...sve mi se uvuklo pod kožu i definitivno je doživljaj kojeg se uvijek volim sjetit. 

Ove sam godine odradila snimanje koje je bilo i više nego fora. Šumska vila - elf kako sam se sama prozvala bila je sve samo ne tematska seansa. Imam milju slika koje su me i više nego oduševile i prvenstveno sam to radila radi sebe. Radi svog samopouzdanja i izgrađivanja neke vanjske slike sebe. Definitivno iskustvo za pamćenje. 

Prošle sam godine izgubila ovo čudo. Moja Herra, moja srodna duša, bila je sve samo ne dobrica. Ali naučila me stvarima koje me ni jedan čovjek neće bit u stanju naučiti. Uvijek ću je se sjećati sa smiješkom na licu jer je od mene učinila osobu kakvom sam uvijek htjela biti.

Vjenčanje godine... Sestrična s kojom sam praktički odrasla, koju sam uvijek smatrala svojim uzorom, ušla je u bračne vode i oduševila me svojom kreativnošću. Uhvatila sam buket koji definitivno čuvam za svoje vjenčanje. Dan koji je bio prepun emocija i predivnih trenutaka koje ću pamtit fakat zauvijek!

Moj dragi braco je prošle godine završio školu i počeo radit. Danas je napunio 18 godina i užasno sam ponosna na njega. On je uvijek bio i uvijek će ostat moja mala srečica koju ću uvijek tetošit i mazit i pazit. Izraso je u predivnu mladu osobu koja će ostvarit jako puno u svom životu. 

Gramercy Park - UK band koji je bio u Hrvatskoj u studenom. Došao je kao raniji rođendanski poklon koji me oborio s nogu. Odlična ekipa s kojoj se dan danas čujem i uvijek mi je drago sjetit se njihove energije koju su dijelom prenijeli na mene. Kao što sam rekla i prije dva mjeseca kad sam o njima pisala, uvijek je lijepo upoznat nove ljude koji su potpuno drugačiji od onih koje već znaš. 

Za rođendan mi se također ostvarila i jedna životna želja. Naime, sedamnaest godina čekala sam ovu euforiju i bila je to stvarna eksplozija emocija kad sam otvarala ovu kutiju. Snickers je prestao biti moja omiljena stvar jer je evo ova kutija utažila želju koja je za mene bila neostvariva.

Rudi. Hah... S ovim sam bedakom provela cijelo svoje ljeto i mogu reć da je bilo jako zanimljivo. Da nije njega ne bi se toliko angažirala oko Kabrioleta, niti oko ostalih bandova. Proveli smo par odličnih dana i na moru i na Rastokama i u Pubu i ko zna di sve ne. S njim sam se naučila nositi s osobama koje su slične meni i koje su užasno teške i tvrdoglave. hahahah

Moj 22 rođendan provela sam sa ovo dvoje Amera. Abe i Sean postali su prijatelji kojih ću se uvijek sjećati. Odvela sam ih na hokej i na kraju smo se odlično zabavili. Uvijek sam bila privržena strancima jer oni imaju sasvim drugačiji pogled na ljude od nas. Pred njima ne moram pazit kako se ponašam jer su jako otvorenog uma. Thumps up za Amere koje sam ove godine upoznala minimalno 50. We love America!!! Haha

Ima tu još milion stvari..od jednodnevnih izleta na moreno, Slovenije, Bosne, još Amera, gospodina Ribafisha, odličnih poslova, slika, poslastica, jela, piva, životinja...ma svega...al evo, ovo su nekako trenutci i osobe koju su obilježile mojih zadnjih godinu dana. 

One loše i tužne trenutke nije vrijedno spominjat jer dokle god ima ovakvih smiješnih i sretnih trenutaka, oni nisu ni važni. 

Živite da bi dali najbolje od sebe, uživali i veselili kako sebe tako i druge, ja se evo vodim time i mogu reč da je Život postao prava senzacija. 

                   

Kakav usran Božić!?

Prije nekih mjesec dana kad su se počeli kititi gradovi, kad je advent tek starto, obećala sam si da ću se ove godine potruditi uživat u božićnom ozračju. 

Još kao klinka imala sam problema s Božićom. Nikad nisam istinski uživala u njemu, niti kolačima, darovima, zapravo ničem osim možda snijegu, kojeg evo, ni ove godine nema. Ma katastrofa!

Kod nas u familiji nikad baš zapravo nije bilo pravog Božića. Jedino od tog "pravog" bi moglo bit nošenje Božića u kuću svakog Badnjaka i možda odlaženje nas klinaca na polnoćku kaj bi završilo opijanjem u birtiji do fajrunta. Inače smo svaki na svojoj strani i nekako ni nemamo tu potrebu za nekim zbližavanjem za blagdane. 

Posjet baki kod koje je atmosfera uvijek ultra high s godinama mi je prestao biti tolika euforija kao kad sam bila klinka. Odnosi su se promijenili, teme su postale ozbiljnije, a i više nismo svi na okupu, uvijek fali netko. 

Pa evo, ove godine, iako sam si obećala da budem, nisam se nimalo potrudila uživat u atmosferi. Eto možda jedino moje divljenje lampicama u pubu kad sam već bila i vise nego pripita. Adventa nisam ni vidila osim u prolazu, a da ne spominjem da svoj onoj foodulishes atmosferi također nisam primirisala. 

Ovaj Božić, došao nam je kao šamar iza uha. Zapeklo je, zabolilo i definitivno će ostaviti posljedice. 

Znala sam da će kad tad doći vrijeme kad ću izgubiti nekog bliskog, al ozbiljno, sad? Mislim si WTF? Zar mora baš svaki bit ultra sjeban? Sve je krenulo OK, atmosfera je bila odlična, dogovori su pali, i taman kad sam uživala sa potencijalnim mlatiteljem bijelog mesa, saznam da mi je umrla baka.

Sretan ti fucking Božić, Anamarija! To je sve što mi odzvanja ovih dana u glavi. 

Zaslužili smo više, zaslužili smo više! 

Dobro, ajd ajmo preživit! Nema suza! Srozat ću se na sprovodu koji će mi obilježit život. Držim se čvrsto. Kao jebenom emotivcu sa hsp-om to mi je užasno teško. Hoću li napokon naučiti kontrolirati osjećaje?!

Ne razmišljam. Ne želim! Ali eto za čudo i ne opijam se, ne utapam tugu u alkoholu. Hmmm nešto mi je samoj tu čudno.

Ali, ni ovo nije prošlo bez pogrešaka. Emotiva me je suzbila u onom trenu kad sam ostala sama nakon što sam saznala da ćemo ovaj Božić provest bez jedne osobe... I eto me, patnica, javila sam se nekom tko me je znao utješit i htjela sam to u tom trenu. Od te osobe me je dijelilo svega nekoliko koraka, ali nisam! Stala sam! Ne želim ponavljat pogreške. Ali jesam, djelomično. Al dobro, popit pivo s nekim tko ti je iscrpio životnu energiju zvuči wonderful!!

Da...eto, još jedan usran  Božić.
Sjedimo za stolom i dogovaramo se oko sprovoda, i opet nismo svi na broju. Ma koje sranje. 

Nekako mi se čini, kad god se ponadamo da nam ide prema boljem, sve pada niz liticu.
"Na to se sad moramo naviknuti" - dobro je to stari sročio.... 

Bam tres splash. Gameover honey! Živi život odraslog čovjeka i budi svjesna da ćeš se osjećat kaos!

Ajmo, preživit ćemo. Život je takav, kaj ne?! Moraš se naučit na to da se on prazni i puni. Ali ovo prvo puno više nego drugo. 

"Life sucks" - slušala sam cijeli život... Ne people, it doesnt sucks, samo te izjebe s vremena na vrijeme. Siluje te, popljuje, i pusti te da crkavaš u nekom jarku. Gazi te, promatra iz daljine kao kakav predator i napadne te kad si najslabiji. Zato stay strong i jebi mu mater.

Dođe vrijeme kad shvatiš da iz najgoreg fakat trebaš izvuć najbolje da bi mogao preživjeti. Vrijeme je da prestanemo bježati i suočimo se sa posljedicama. - Ma može, da! Selim se na Aljasku. Ima snijega i sve je white. Good enough. Ma ne, don`t worry.. Morat ćete me trpit još dugo..

Ništa, nego...

Nadam se da uživate u svim blagodatima ovih blagdana, da ste na toplom, u savršenom božićnom okružju. Jedite, pijte, seksajte se i budite happy.

Do sljedećeg javljanja pozdravlja vas wannabe Grinch
Cheers

Želim biti sita!

Uvijek sam voljela fino papat i popit si... Mogla bi reći da sam u posljednje vrijeme postala pravi hedonist. Ne odbijam ništa!

Pivo mi je postalo omiljeno piće, a od hrane bi sve samo ne jetrica i tripice hahha
Zagreb je čudo što se tiče gastronomije.. Od turske, indijske, tajlandske, bosanske, talijanske kuhinje i kuhinja svih naših regija, svega tog ima na svakoj strani. Turci su me oduševili.. jedino što nisam probala je lokum, nekako mi djeluje preslatko. Ali njihovi boregi, kebap na tanjuru...uhhhh
Inače, restoran se zove Lokma from Istanbul i nalazi se na kraju Tkalče. Milinaaa
Koje god jelo da probate, nećete ostat razočarani, a i cijene su pristupačne.

Malo sam više za bosanski tip hrane... Ćevapi su mi IT, ali u hrvatskoj kuhinji.
Batak, koji god u Zagrebu, uvijek me je uveseljavao sa svojom hranom. Njihovi ćevapi u kajmaku su u samom vrhu ćevapa koje sam ikad probala. Sami prizor tih slatkih malih mesnih valjuška u zdjeli s bijelim pokrivalom me je bacao u trans. Ono special što Batak ima je taratar salata koja mi je sami vrh. I koliko god se trudila, mislim da nikad neću postići tu ravnotežu okusa koju mi podaruje kuhinja Bataka. Svježi ribani krastavci i češnjak te vrhnje - izuzetna kombinacija. A i tu su njihove lepinje koje su najbolje u gradu i jednostavno im se ne može odoljeti.

Kad smo već kod ćevapa, moram spomenuti Pastuh u Velikoj Gorici. Od raznovrsnih jela s njihovog roštilja na drveni ugljen njihovi ćevapi su mi top. Imala sam prilike vidjeti njihovu pripremu i prekomjerno sam zadovoljna njihovom kuhinjskom osobnošću. Ah da, punjeni ćevapi koje sam očito samo ja dobila.... sline mi cure čim ih se sjetim. Moram samo spomenuti da se njihovi ćevapi rade od bikovog (vjerojatno volovog) mesa koji ima specifičan okus ako ga ne ugušite začinima. Te mazalice s kajmakom, gurmanska pljeskavica, a tek mućkalica.... Nisi gurman ako nisi zavirio u njihov jelovnik i obogatio se novim, ljućim okusima. Ali, definitivno najbolje od njih, što bi mogla jesti bez igdje ičega je njihov tartar umak. Toliko moćno i pomno miješani okus koji vam prožima nepce anđeoskim iskricama mmm

Ne bi bilo ok da ne spomenem i pivo jer ipak sve to treba fino zalijat. Pivnica Medvedgrad, i to ona na Staroj Samaborskoj ima onako fini ugođaj ali nekako nepotpun.
Nisam ljubitelj crnog piva, ali njihova Crna Kraljica je ukrijepila moju žeđ te večeri. Što se Medvedgradske pivnice tiče, svakako preporučujem da probate sezonska piva, pogotovo Božićno i Rođendansko koje im je trenutno u ponudi.

Moj novi zadatak je proći svaki restoran u Zagrebu i okolici i upustiti se u gurmansku avanturu života. Definitivno sam sigurna da ju neću požaliti!

Ne tražim si suputnika, ali preporuke ću rado primiti kao i kritike koje bi se potrudila ispraviti.

Dobar tek 😀😀😀

RETRODUKCIJA!

Svijet je selo malo...
Svi se "mi" goričani u principu znamo.  Kaj ne? .....

Imala sam mali milion prilika poslušati Retrodukciju u Gorici ali eto baš se i nisam udostojila priuštit` si takvo zadovoljstvo, do prije nekih desetak dana.... RETRO je zatvarao Humphrey Bogart festival u Cabani i eto udostojila sam se otići. Iako mi ambijent nije bio neš` bajan, fajrunt sam odradila. Dečki su odlično svirali i došlo mi je da im skinem kapu...

Mislim da je opće poznato da momci svako malo sviraju u Saxu, i dok se ja većinom opijam s ekipom u nekvalitetnom okruženju, netko drugi uživa u njima i njihovoj kvalitetnoj muzici.
Ali eto, prošli vikend sam se udostojila otići i tamo...

Ono malo backstage vremena nije mi baš bacilo hint kakvi su dečki općenito to band, al znam da su kao ekipa parada. Njih kao da je Jocker slago, sve samo ne slično! Ali atmosfera i glazba koju proizvode je savršeno uravnotežena.

Fini cover band koji bi me raspleso i da noge nemam. Odnedavno imaju i trubu u bandu i samo se sve više usavršavaju. Fino to sve zvuči. Imaju jako puno stvari i ono najbitnije, imaju svoj štih. Cijelu su veče odradili na neki svoj poseban način i sad znam di ću se uputit` vikendom kad neću znat di bi.

Lijepo ih je za čut` isto koliko i za vidit`. A da  ne pričam o tom i da su moji Ameri bili ultra rasplesani kaj je jako teško za vidit i postić. Znači, da zaokružimo priču, dečki su za 10 i da rade svoje stvari bili bi ultra dobri. Ali poanta svega je kaj su i bez svojih stvari jako kvalitetni i autentični. 

E sad - svijet je selo malo, svi se mi goričani znamo! Da! Al kad treba podržat kvalitetu onda su svi cmoljavi i imaju stav "ne, meni se neda". Nadam se da će se to uskoro promijeniti i da će se Gorica vratit euforiji koju je imala prije.  i da će za tim ići i na kraj svijeta. Ja znam da ja bi! U svakom slučaju, svima nam je prijeko potrebna. 

Ja sam od sad fančuga, a mogli bi bit i vi 😎😎

Profil: TU

WEB: TU

GRAMERCY PARK

WAUUUUUUUU...

You can`t even imagine my experience. I thought it can`t get better then last year, but it seems it can! Gramercy Park is three-member band from UK. Guys came on a tour in Croatia and up to Gorica, too. They knock me down. Not only they play great, they radiate such a positive energy so all you wanna do around them is to jump all the time. British - proper manners, culture on the level, not uptight or closed up at all. Their drummer is such a comedian. Actually, they all are. I didn`t laugh so hard for a long time.

Honestly, I was disappointed Gorica didn`t responed to this event, but hey!! - thats already nomal here!
Guys played in Zagreb and Zabok and thank God here too. Finaaly I was in front road!!

Well... Rich, Will and Tom.. wauu Im speacless... Their music is excelant, boys are great, atmosphere was fantastic... Can`t wait for them to come and play again.
We had little complications in organization but that didn`t ruin the night. And they had great time too. Oooo rakija, krvavice and lots and lots of beer hahha
I like that foreigners love our country so much.

I even make an interview with them, but most of the time we were just laughing, making jokes, cause around Rich no one can stay serious. I have milion details, but I think I will leave that for my self. Things I can say are that boys are playing two years in this lining, they just had a great tour back in UK and they have songs that would thrown you into trans. I`m already repeating their songs all day long hah
Their menager Neil (my future boss hahahah) has really made an effort and push them higher in theirs world and I really admire him.
Mister Polak is credited for this event and Im sorry there is no more people like him who would  bring such a good bands like GP here.



As we were in Gorica, I need to invate them to our Pub, of course. I thought I can drink, then they drank half of Pubs fridge, and I think our Rade was really happy about it hahah

As I trully lady haha, I went to say bye to guys on the airport. This time I didn`t cry hahaa...
Actualy we were all still hangovered. There were more then enough laugh (of course), but some deal was made too.
Guys will come back for sure and I hope you all will have an oportunity to see them and hear them live....
I`m gratefull I was part of this event and I hope Gorica will live a little for such events like this one.
I`m  leaving link for video from saturday night from live gig.
Be sorry cause you weren`t there!!!!

Cheers :)



YT: https://youtu.be/ggr5VuZv1i8
FB: https://www.facebook.com/gramercyparkmusic/

GRAMERCY PARK

WAUUUUUUUU...

Ne možete si zamislit doživljaja. Mislila sam da ne može bolje od prošle godine, al izgleda da može. Gramercy Park je tročlani band iz UK-a. Došli dečki na turneju kod nas pa i sve do Gorice.  Oborili s nogu. Ne samo da odlično sviraju, nego toliko zrače pozitivnom energijom da vam se stalno skače u njihovoj blizini. Britanci - kultura na nivou, nisu nimalo uštogljeni ili zatvoreni.
Dugo se nisam ovako smijala. Njihov bubnjar  je pravi komičar. Zapravo, svi su oni komičari. Cijelu sam večer umirala od smijeha.

Iskreno razočaralo me to što se Gorica nije odazvala, al hej!! - to je već normalno. Svirali su u Zagrebu i Zaboku i sva sreća i ovdje. Napokon sam bila u prvom redu!!

Pa... Rich, Will i Tom..ono wauuu bez riječi sam... Glazba im je odlična, dečki su odlični, atmosfera fantastična... Jedva čekam da se vrate nazad i opet sviraju.
Imali smo malih komplikacija što se tiče organizacije ali ni to nije poljuljalo atmosferu. I njima je bilo odlično. Ooo rakija, krvavice i pun kufer piva haha
Volim to što stranci toliko vole lijepu našu.

Odradila sam ja i intervju s njima, ali većinom smo  urlali od smijeha  jer uz Richa nitko ne može ostat ozbiljan. Imam milijun detalja, ali nekako mi se čini da je bolje da to ostavim za sebe.  Ono što vam mogu reč je da dečki već dvije godine sviraju u ovoj postavi, imali su odličnu turneju po UK i imaju odlične stvari koje vas bacaju u trans. Evo već cijeli dan vrtim samo njihove stvari. Njihov menadžer Neil (moj budući šef hahah) ih je stvarno izgurao u njihovom svijetu i skidam mu kapu.
Gospodin Polak je zaslužan što su dečki došli i žao mi je što nema više ljudi poput njega da nam dovodi ovako dobre bandove.

Naravno, pošto smo bili u Gorici morala sam ih pozvat u Pub. Ja sam mislila da ja volim pit, a oni popili pola frižidera i mislim da je naš Rade bio jaaako sretan zbog tog hahah

Naravno, kao prava dama, otišla sam dečke ujutro ispratiti na avion. Ovaj put nisam plakala hahha...
Zapravo smo se svi još uvijek trijeznili. Smijeha je bilo i više nego dovoljno (naravno), ali pali su i neki dogovori. Dečki će doć opet to je sigurno i nadam se da ćete tad svi imat priliku vidjet ih i poslušat uživo..

Zahvalna sam što sam bila dio ovog eventa i nadam se da će Gorica oživit malo što se tiče ovakvih svirki.
Ostavljam vam link na kojem možete čut kako je to bilo sinoć i nek vam bude žao što niste bili tamo.

Cheers ;)

YT: https://youtu.be/ggr5VuZv1i8
FB: https://www.facebook.com/gramercyparkmusic/

Kabriolet Karavan

Nakon što su prestali svirati u velikogoričkom bandu Mel Camino, dva člana Ivan Zdunić i Rudi Martinić oformili su 2014. novi band pod nazivom Kabriolet Karavan te im se pridružio Josip Župan na gitari.

 Njihov debitantski album”Prva Brzina” bio je tek početak novog goričkog pokreta. Mašta članova ovog banda, rekla bih, nadilazi granice normalnog punka. Dečki sviraju suvremeni gitaristički alt-rock s utjecajem post punka i garažnog rocka i još svega nečega. Vokali su svi članovi banda. 

Ove godine umjesto Josipa Župana pridružio im se još jedan bivši član Mel Camina - Vanja Belošević. Band se odmah bacio na posao te su trenutno u izradi svog drugog albuma koji će sudeći po onom što sam čula biti veliko iznenađenje za njihovu publiku. U posljednje vrijeme imali su par svirki koje su ostavile i više nego dobar dojam na njihove sljedbenike. 

Izgleda da će se novim albumom podići na novu razinu jer za razliku od prvog, ovaj će biti još žešći. KK-u odnedavno bržim palice nad glavom, tako da se uskoro sprema dosta svirki na kojima će dečki svirati također i nove stvari. 

Ostat ćete paff jer će vam se u glavi preokrtenuti kad čujete koliko dobro zvuči nešto što je sasvim drugačije od sveg onog što ste prije tog čuli.Dečki su zaslužni svake pažnje, jer glazba koju oni rade je i više nego vrhunska. Keep strong and follow Kabriolet Karavan!