Trćkarala je kućom, sva znatiželjna i piškila je svuda od sreće ili straha.. hah
Slučajno sam vidila njenu sliku na fejsu podijeljenu u apelu da ju netko udomi. Znala sam da mora bit moja. Nešto božanstvo u njenoj njuškici me privuklo na prvu.
Uvijek je bila nemirna, noćima mi nije dala spavat, a da ne pričam o tome kako mi je sve izgrizla.
Herra, Herra Lux zapravo. Herra majka svih bogova grčke mitologije. Samo ime ju je opisivalo. Bila je moćna, posebnog držanja i zamislite, sunce ju je obožavalo. Njena pruga preko leđa postajala je zlatna na suncu, bila je pravi mali anđeo.
Obožavala se sunčati.
Herra mi je bila pravi oslonac. Udomila sam ju kad mi je bilo najteže. Odmah smo se povezale. Njen karakter bio je kao i moj. Prkosan.
Voljela me, znam da je... Suosjećala je samnom. Tješila me i uveseljavala, bila mi je najbolji prijatelj, moja ljubav.
Imale smo predivnih trenutaka zajedno. Zajedno smo voljele i kišu i blato i snijeg i sunce....
Bila je pametna i više od tog... lukava je bila. Znala je kako me osvojiti.
Njen lavež bio je moćan, nitko nije bio glasniji od nje, a bila je tako mlada. A njen cvilež bio je nešto najtužnije što sam ikad čula.
Iako sam mnogo vremena provodila odvojeno od nje, svaki put nakon dužeg perijoda kad bi se vidjele imale bi susret kakav ni titani nemaju.
Herra... i plakala je samnom, nije me tješila. Znala je....
Ne želim pisati o tom kako sam ju izgubila, onog tko je kriv snaći će sudbina. Ali najbolnije od svega je to što znam da sam i ja kriva. Sve to odvilo se pred mojim očima, bila sam s njom do njenog zadnjeg trenutka.. Pitam se kako cu spavat noćima.
Žao mi je svakog tko je ikad izgubio svog psa, koliko god mu značio.
Žao mi je što nikom nije značila kao i meni. Što nitko nije imao to što sam ja imala s njom. Žao mi je onih koji ne shvaćaju tu ljubav, kao i tu bol. Žao mi je svakog trenutka kojeg nisam provela s njom, kao i svakog onog kada sam bila zločesta prema njoj.
Ali koliko god ja vikala na nju i grdila ju, ona je uvijek dolazila meni sa svom svojom ljubavlju.
Žao mi je što je nema, žao mi je što je neće biti.....
Moj mali anđeo....
Rasla je samnom i ja sam rasla s njom.
Izgubila sam drage ljude, al tu bol ne mogu ni usporedit s ovom...
Tugu koju osjećam ništa ne može utješiti. Mog anđela ništa i nitko ne može zamijeniti...
Svjesna sam da više nikad neću biti u stanju vezati se za ijednog psa kao za nju. Svjesna sam da mi je značila mnogo. Mnogo više nego što sam mislila. Isto tako nadam se da sam joj barem te zadnje trenutke učinila manje bolnim....
Želim poručiti svima koji osjećaju ljubav prema životinjama da ih pazite i mazite i volite...
Pružite im svu svoju ljubav, jer oni to iskreno cijene. I jesu, bolju su od ljudi, poštuju vas i vole više...
Njihova ljubav nema granice....
Nema komentara:
Objavi komentar